Zašto su se muškarci u toliko mnogo kultura odrekli tradicije da imaju više žena? Istorijski gledano, poligamija je bila najuobičajeniji oblik braka širom sveta. Ali, u modernoj zapadnjačkoj kulturi muškarci koji imaju više žena smatraju se grešnicima i prestupnicima.
Sve više se gomilaju dokazi da genetski, biološki i psihološki muškarci nemaju predispozicije da budu monogamni. Monogamija prema mnogim istraživanjima nije prirodno stanje muškarca. To objašnjava zašto postoji ogromna upotreba pornografije među muškarcima, nevernost i bračni problemi. Međutim, u današnjem svetu, seksualna vernost se shvata kao krajnji izraz ljubavi i posvećenosti.
Postoje dokazi da je zahtevanje seksualne vernosti od muškaraca izazov za njih, pa se nameće pitanje kako je došlo do toga da su mnoga društva usvojila monogamiju (u smislu seksualne vernosti jednoj osobi i brak muškarca sa jednom ženom). S obzirom da su muškarci dominirali društvom, odnosno da je vladao patrijarhat, zašto su se muškarci odrekli prava da imaju više žena kad ih već genetika i biologija vuče ka tome?
A evo i odgovora. Monogamija zapravo ima značajne društvene prednosti. U poligamiji, moćni muškarci okupljaju najpoželjnije žene za sebe. A manje moćni ljudi ostaju bez žene. Kroz celu ljudsku istoriju, dok su se 80% žena reprodukovale, stvarale potomstvo, isto to je činilo samo 40% muškaraca. Ostalih 60% muškaraca nisu mogli da imaju nijednu ženu, pa nisu imali ni decu. U društvima u kojima je postojao ovakav sistem, muškarci koji nisu imali porodicu su pravili probleme, stopa kriminala je bila visoka, kao i siromaštvo.
Druga istraživanja pokazuju da u poligamnim kulturama ljudi manje brinu o potrebama svoje dece, i uopšte manje se brinu o izdržavanju porodice, a veći fokus stavljaju na mušku agresiju.
Dakle, društva su stavila akcenat na veću poželjnost monogamnih brakova, jer oni ublažavaju neke značajne socijalne probleme. Pošto sada postoji ravnomernija “podela” žena među muškarcima, i svim muškarcima obezbeđeno je demokratsko pravo da se venčaju, muškarci provode više vremena trudeći se da izgledaju kao dobar potencijalni partner, a imaju manje vremena i energije da krše pravila i prave probleme.
Ali samo zato što su ljudi koji su bili zaduženi za donošenje odluka za dobrobit društva „odlučili“ u ime svih muškaraca da se odreknu prava da imaju više žena, jasno je da to ne znači da su se oni, niti ostali muškarci odrekli svoje zainteresovanosti za seks sa više žena.
E pa ja vidim da je to neko pobrkao lončiće pa sad moram (zvanično) da imam samo jednu ženu.
I žene su poligamne. Muškarci ne treba da misle da žena treba nešto da trpi od njih i da ne mogu da traže bolje od njih i kad su u vezi. 🙂
Slažem se da su žene poligamne, samo je razlika u tome što kod žena čini mi se to nije toliko biološki i genetski koliko su one same stvorile tj. stvaraju tu želju da budu ravnopravne i da imaju prava da štite svoje interese. Odnosno, da ne trpe muškarce :)U današnje vreme se situacija zaista menja, žene su manje potčinjene i manje trpe, mada dug je još put pred nama…
Kod žena je poligamija prelazni period, one u stvari žele da budu monogamne, mislim da je to uvek cilj žene, da nađe sigurnost i stabilnost u jednom muškarcu. Tako da su žene poligamne samo da bi opet postale monogamne. Bar se meni tako čini, možda grešim 🙂
Ne treba misliti da žene nemaju potrebu za drugim muškarcima, sigurno je da je imaju, samo je kod njih ta potreba koja je prirodno prisutna koliko i kod muškaraca suzbijana u društvu i bila potiskivana sistemom patrijarhata toliko da je možda kod njih ta želja i potreba postala slabija.